---

O nama

Logopedski kabinet Smjehuljica osnovan je 2023. godine s ciljem da bude mjesto za učenje i rast uz igru, zabavu i puno smijeha.Pružamo usluge logopedske dijagnostike, terapije i savjetovanja.Naš rad temelji se na individualnom pristupu te suvremenim i znanstveno utemeljenim terapijskim metodama.Posebnu važnost pridajemo suradnji s roditeljima i obitelji jer vjerujemo da je to ključ uspjeha i napretka svakog djeteta.

---

Naša vizija

Vizija kabineta je biti mjesto u koje se dolazi s povjerenjem i iz kojeg se odlazi s osmijehom - razvijati komunikacijske i jezično-govorne vještine u sigurnom, stručnom okruženju te graditi temelj za uspješnu komunikaciju u svakodnevnom životu.

---

Urša Peša, mag. logoped

Vlasnica i voditeljica kabineta

Početna znanja i iskustva još tijekom studiranja stekla sam volontirajući u udruzi „Postojim“ u sklopu koje sam provodila logopedsku terapiju s djecom u Ličko-senjskoj županiji.Diplomirala sam logopediju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu 2021. godine te se iste godine zapošljavam u dječjem vrtiću kao stručni suradnik logoped.Od 2023. godine sam vlasnica logopedskog kabineta Smjehuljica.Kontinuirano se stručno usavršavam kroz razne domaće i inozemne edukacije. Završila sam edukaciju za primjenu dijagnostičkog testa „Nove Reynell razvojne jezične ljestvice (NRDLS-HR)“.Dodatno sam se educirala na temu oralno-motoričkih teškoća te završila Talktools edukaciju: 3 - dijela tretmana terapije oralnog pozicioniranja (OPT™).Certificirani sam PECS terapeut 1. stupnja te certificirani voditelj Hanen programa Za govor je potrebno dvoje® (It Takes two to talk®) koji je fokusiran na edukaciju roditelja za poticanje komunikacije, jezika i govora kod djece u svakodnevnim situacijama.

Usluge

• Cjenik usluga

Sveobuhvatna procjena komunikacijskih i jezično-govornih vještina kojom se utvrđuje trenutačni status korisnika te definiraju jasni terapijski ciljevi i preporuke za daljnji rad.

• Saznaj više

Individualno prilagođen terapijski proces koji kroz igru ili strukturirane aktivnosti sustavno razvija komunikaciju, jezik, govor i povezane vještine.

• Saznaj više

Stručno usmjeravanje koje roditeljima i korisnicima daje konkretne odgovore, smjernice i strategije za poticanje komunikacijskog razvoja te donošenje informiranih odluka o daljnjoj podršci.

• Saznaj više

*Plaćanje je moguće transakcijski ili gotovinom

Blog

Što trebamo znati o disleksiji?

Osobe s disleksijom se često ističu svojom originalnošću i kreativnošću.

• Saznaj više

Razvojne prekretnice komunikacijskog i jezično-govornog razvoja kod djece

Razvojni miljokazi (ili razvojne prekretnice) odnose se ključne faze u fizičkom, kognitivnom, socijalnom i emocionalnom razvoju djeteta.

• Saznaj više

Potpomognuta komunikacija u logopediji

Komunikacija je sastavni dio naših života.

• Saznaj više

Zašto su geste važne u ranom djetetovom razvoju?

Geste su pokreti koji su usmjereni osobi s ciljem prenošenja poruke, a izvode se prstima, šakama i rukama, pokretima lica ili tijela.

• Saznaj više

Je li svako mucanje razlog za brigu?

Tečan govor se izvodi kontinuirano i s lakoćom, a karakterizira ga uravnoteženost tempa, intonacije, naglaska, stanki i ritma.

• Saznaj više

Trebaju li djeca znati čitati, pisati i računati polaskom u školu?

Prijelaz iz vrtića u školu predstavlja veliku prekretnicu u životu djece i njihovih roditelja.

• Saznaj više

Trebaju li djeca znati čitati, pisati i računati polaskom u školu?

Prijelaz iz vrtića u školu predstavlja veliku prekretnicu u životu djece i njihovih roditelja. Ovo razdoblje mnogima zna biti izazovno i stresno budući da dijete napušta dosadašnju rutinu u kojoj je većinu vremena provodilo u igri te ulazi u akademski svijet u kojem se zahtjevi konstantno povećavaju. Roditelji su često u nedoumici oko toga koja sva znanja i vještine dijete treba imati usvojeno prije polaska u školu te se pitaju treba li dijete znati čitati i pisati prije nego krene formalno obrazovanje.

Da bi dijete moglo samostalno čitati i pisati, potreban mu je cijeli set predvještina koje se usvajaju već od najranije dobi. U nastavku pročitajte što logopedi imaju za reći o ovoj temi.

Početno znanje o pisanom tekstu

Interes za pisani tekst javlja se spontano već jako rano, a vidljiv je kad dijete samostalno uzima i lista slikovnicu, pretvara se da čita i traži da mu se nešto pročita. Znanje o pisanom tekstu podrazumijeva da dijete zna gdje su korice knjige, da se ne čitaju slike, nego tekst te da poznaje smjer čitanja. Nešto kasnije, dijete shvaća da se tekst sastoji od rečenica, a riječi od slova između kojih je razmak.Sve navedeno pomaže djeci razumjeti povezanost između pisanog i govornog jezika. Izloženost pisanom tekstu djeci omogućuje i prepoznavanje velikih i malih tiskanih slova. Ako su djetetu knjige već dobro poznate to uvelike olakšava prijelaz u svijet čitanja i pisanja.

Jezične vještine i govor

Prije polaska u školu, očekuje se da dijete pravilno izgovara sve glasove hrvatskog jezika. Osim toga, i jezični razvoj bi trebao biti u skladu s dobi. To znači da dijete može razumjeti i odgovarati na složenija pitanja, slijediti složene upute te da se izražava strukturiranim, složenim i gramatički pravilnim rečenicama. Također, djetetov rječnik trebao bi sadržavati mnogo pojmova (imenovanje kategorija i njihovih pripadnika poput voća i povrća, vozila, životinja, poznavanje suprotnih pojmova npr. kratko-dugačko, imenovanje prostornih i vremenskih odnosa poput ispred-iza, jučer-danas).Od djeteta se očekuje da može opisati značenje poznatih predmeta te međusobno uspoređivati predmete (npr. po čemu su dva predmeta slična, a po čemu različita). U predškolskoj dobi, ali i puno ranije dijete prepričava događaje i poznate priče pravilnim redoslijedom, pritom navodeći sve bitne elemente koji omogućuju sugovorniku razumijevanje događaja u priči. Priča koju dijete prenosi treba imati glavu i rep, odnosno likove, mjesto i vrijeme, opis što se dogodilo, je li nastao neki problem, kako se riješio i slično. Bitno je da dijete zna da način izražavanja i odabir rječnika prilagođava drugim osobama i situacijama.Dakle, jezične vještine potrebne su za usvajanje svih ostalih vještina te možemo reći da su vrlo važan alat za učenje i školski uspjeh.

Predmatematičke vještine

U predškolskoj dobi dijete već jako dobro barata količinama i brojevima. Može brojiti do 20, vršiti operacije zbrajanja i oduzimanja s konkretnim predmetima, odrediti veću ili manju količinu te poznaje pisane simbole za jednoznamenkaste brojeve. Osim toga, za usvajanje kasnijih matematičkih koncepata bitno je razumjeti prostorne i vremenske odnose (ispred-iza, prije-poslije) te prepoznati uzorak i pratiti niz. U ovoj dobi očekuje se od djeteta da može sortirati predmete prema nekom svojstvu npr. po boji, veličini, obliku.

Predčitalačke vještine

Ovaj set vještina odnosi odnosi se na to da dijete može prepoznati, izdvojiti i manipulirati manjim jedinicama riječi, odnosno glasovima u riječi. Često se vrte pojmovi glasovna analiza i sinteza, ali to je samo dio priče. Prije nego je dijete spremno na rastavljanje riječi na glasove postoje vještine koje treba svladati. To znači da predškolsko dijete može prepoznati i stvarati rimu (npr. prepoznaje da riječi KIST-LIST zvuče vrlo slično). Zatim, može riječ rastaviti na slogove i jednako ih sastaviti u cjelinu (zna da se riječ JABUKA može rastaviti na JA-BU-KA te ako mu se kaže JA-BU-KA da je u pitanju riječ JABUKA). Isto tako, očekuje se da može prepoznati prvi i zadnji glas u riječi te rastaviti kraću riječ na glasove i jednako tako sastaviti riječ od pojedinih glasova (npr. zna da se riječ PAS sastoji od glasova P-A-S te ako mu se kaže P-A-S može prepoznati da je to riječ PAS). U ovoj dobi, kao posljedica izloženosti pisanom tekstu, djeca mogu imenovati poneka slova (u prosjeku se očekuje poznavanje desetak velikih tiskanih slova prije polaska u školu) te napisati svoje ime.

Grafomotorika i vizualna percepcija

Od predškolskog djeteta očekuje se da posjeduje fleksibilnost šake i prstiju, da olovku drži palcem i kažiprstom uz oslonac na srednji prst te da ima odgovarajući pritisak olovke na papir. Dijete bi trebalo izvoditi ravne, kružne i valovite linije te precrtavati jednostavnije geometrijske oblike. Također, bitno je da uočava orijentaciju i smjer linija te da može pronaći jednak uzorak onome koji je tražen.

Dakle, dijete ne treba znati čitati, pisati i računati prije škole, no od izrazite je važnosti da ima adekvatne jezične, predčitalačke i predmatematičke vještine pomoću kojih će u školi lakše usvajati vještinu čitanja i pisanja te računanja. Bitno je da roditelji osiguraju djetetu okolinu koja će biti poticajna za ovladavanje spomenutih predvještina. Djecu treba uključiti u proces čitanja, razgovarati o priči i povezati s događajima u svakodnevnom životu, objašnjavati nepoznate riječi te mu postavljati pitanja. Dijete koje s navedenim predvještinama uđe u školski sustav je spremno za učenje čitanja i pisanja i sve izazove koji ga u školi čekaju.

• Ostale objave

Je li svako mucanje razlog za brigu?

Tečan govor se izvodi kontinuirano i s lakoćom, a karakterizira ga uravnoteženost tempa, intonacije, naglaska, stanki i ritma. Budući da to nije nimalo jednostavan zadatak, mnogima se u određenim situacijama ponekad dogode „nespretnosti“ u govoru. No, o mucanju govorimo tek kada su takve epizode česte i intenzivne te kad govor osobe djeluje kao da zahtijeva mentalni i fizički napor.

Što je mucanje i kada se javlja?

Mucanje je neurorazvojni poremećaj ritma i tempa govora kojeg obilježavaju ponavljanje glasova, slogova i riječi te pojava umetanja, zastoja i produživanja glasova.

Mucanje se najčešće javlja između 2. i 5. godine što se poklapa s intenzivnim usvajanjem jezika i govora. Dijete počinje rabiti brojne riječi te se vokabular brzo širi, a jezične strukture kojima dijete izražava svoje ideje postaju sve složenije. U tom razdoblju djetetov jezično-govorni sustav postaje preopterećen složenijim komunikacijskim zahtjevima. Javlja se nesrazmjer između onoga što dijete želi reći i onoga što može reći, odnosno onoga što mu njegova motorička izvedba dopušta.

Dakle, počeci mucanja poklapaju se s razvojnom fazom ubrzanog rasta jezičnih i govornih sposobnosti.

Što uzrokuje mucanje?

Vjerojatnost za pojavu mucanja uvjetovana je 30% djetetovom okolinom, a 70% genetikom. Istraživanja su pokazala da postojanje mucanja u užoj i široj obitelji povećava vjerojatnost za razvoj poremećaja (čak 2/3 djece koja mucaju imaju povijest mucanja u obitelji). Ne treba zanemariti ni okidače koji mogu izazvati pojavu mucanja kao što su strah, bolest, hospitalizacija ili promjena u obiteljskoj rutini. Važno je naglasiti kako roditelji svojim obraćanjem djetetu nisu odgovorni za pojavu mucanja te isto tako mucanje ne nastaje oponašanjem nekog drugog koji muca.

Koja je učestalost mucanja?

Mucanje se kod dječaka javlja 3-4 puta češće nego kod djevojčica. Prema nekim procjenama 3-4% predškolske djece i 1-2% školske djece muca. Dakle, postotak djece koja mucaju se s dobi smanjuje, a razlog tomu je velika vjerojatnost spontanog oporavka. Otprilike 50% djece prevlada mucanje do puberteta, a neki podaci govore da kod 75% djece simptomi mucanja više ili manje iščeznu spontano ili uz pomoć terapije kroz godinu-dvije od početka mucanja.

Kako razlikovati početno mucanje od normalne netečnosti?

Važno je naglasiti kako svaka netečnost nije nužno mucanje. Kao što je već spomenuto, netečnosti se mogu javiti kod djece kao rezultat ubrzanog jezično-govornog razvoja, a i kod odraslih govornika kada se „spotaknu“ u govoru; primjerice prilikom pričanja pred publikom.

Normalne netečnosti su: ponavljanje cijelih riječi ili fraza („Daj mi; daj mi autić“), ispravljanje rečenice („Bili smo…ja sam bio u vrtiću“), umetanja („To je, ammm, lopta“) i pauze slične oklijevanju.

Mucajuće netečnosti su: ponavljanje jednosložne riječi (ja-ja-ja), ponavljanje dijelova riječi (lo-lopta, p-p-pas), produžavanja glasova (aaauto) i višestruka uzastopna ponavljanja (ku-ku-ku-kuća). Kod neke djece uočavaju se i sekundarna ponašanja u vidu napetosti u mišićima lica i vrata.

Iako postoji velika mogućnost da simptomi mucanja spontano iščeznu, teško je sa sigurnošću odrediti jesu li netečnosti prolazna faza ili će prerasti u trajno mucanje. Ipak, postoje faktori koji mogu predstavljati rizik za pojavu trajnog mucanja, a neki od njih su genetski faktori (ukoliko je mucanje prisutno u obitelji), dob početka mucanja (što je početak mucanja kasniji to je manja mogućnost spontanog oporavka), trajanje simptoma (ukoliko su netečnosti prisutne duže od 2 godine bez smanjivanja mucajućih epizoda) i frekvencija netečnosti.

Ukoliko prisutnost mucajućih netečnosti traje 6 mjeseci i duže bez smanjivanja u intenzitetu, svakako se preporučuje savjetovati se s logopedom.

Literatura

Galić-Jušić, I. (2021). Mucanje : etiologija, dijagnostika, intervencije. Zagreb: Naklada Slap.Pavičić Dokoza, K. i Hercigonja Salamoni, D. (2007). Moje dijete muca – kako mu pomoći? Priručnik za roditelje. Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG: Zagreb.

• Ostale objave

Zašto su geste važne u ranom djetetovom razvoju?

Prije nego što se jave prve riječi, dijete aktivno komunicira sa svojom okolinom na razne načine.

Isprva to čini neverbalnim komunikacijskim sredstvima tako da vokalizira, usmjerava pogled prema drugim osobama, izmjenjuje poglede između predmeta i osobe te koristi facijalne ekspresije i geste.

Navedena komunikacijska sredstva su „alati“ kojima dijete dominantno utječe na svoju okolinu prije nego što počne govoriti.

Jedno od najčešće korištenih sredstava komunikacije u predjezičnoj fazi su geste. Geste su pokreti koji su usmjereni osobi s ciljem prenošenja poruke, a izvode se prstima, šakama i rukama, pokretima lica ili tijela. U razdoblju između 9. i 15. mjeseca dijete je svjesno da da svojim ponašanjem može slati poruke i time utjecati na druge ljude, ali govor još uvijek nije dovoljno razvijen te ne može preuzeti tu ulogu. Geste im služe kako bi usmjerili pažnju svojih roditelja na predmete koji su im izvan njihovog dometa ili kako bi podijelili s roditeljima nešto interesantno što im je trenutno u fokusu pažnje.

Dakle, geste se razvojno javljaju prije govora te utiru put jezično-govornom razvoju. Velika je vjerojatnost da predmet koji dijete označava gestom preraste u označavanje predmeta riječima.

Prve geste se javljaju između 8. i 10.mjeseca te ih dijelimo na kontaktne i distalne.

Kod kontaktnih gesti postoji kontakt djeteta i predmeta ili djeteta i druge osobe. Na primjer, dijete povlači drugu osobu za ruku s nekim ciljem. Još jedna kontaktna gesta je gesta dohvaćanja. Tijekom izvođenja ove geste ruka je ispružena dlanom okrenutim prema dolje u položaju za hvatanje. Obično pri tome dijete radi pokrete otvaranja i zatvaranja dlana. Dijete koristi ovu gestu kako bi se domoglo željenog predmeta. Gesta koja se rano javlja je i gesta davanja pri čemu dijete daje predmet drugoj osobi s ciljem zahtijevanja neke radnje ili dijeljenjem interesa o tom predmetu.

Kod distalnih gesta ne postoji kontakt djeteta i predmeta ili djeteta i druge osobe. Najčešće korištena distalna gesta je gesta pokazivanja. Kod geste pokazivanja dijete pruža kažiprst i usmjerava ga prema predmetima ili drugim osobama. Djeca koriste ovu gestu kada žele neki predmet koji ne mogu sami dohvatiti (npr. žele medu koji je na polici), ali u velikoj mjeri kada žele usmjeriti pažnju druge osobe na njima nešto zanimljivo (npr. pokazivanjem na pticu koja leti). Ova gesta se javlja između 9. i 13.mjeseca i važan je prediktor jezično-govornog razvoja.

Nešto kasnije, oko prvog rođendana, javljaju se reprezentacijske geste koje samostalno nose značenje i imaju značenje izvan situacijskog konteksta. Pod reprezentacijske geste spadaju geste koje su dio socijalne rutine. U dobi od oko 12 mjeseci dijete odmahuje glavom za „ne“, maše „pa-pa“ te plješće „bravo“.

Rani komunikacijski razvoj djece u velikoj je mjeri obilježen uporabom gesta te su jedan od najvažnijih pokazatelja u procjeni komunikacijskog razvoja. Izostanak gesta u ranoj dječjem razvoju može upućivati na određena kašnjenja u komunikacijskom i jezično-govorom razvoju.

• Ostale objave

Potpomognuta komunikacija u logopediji

Komunikacija je sastavni dio naših života. Svakodnevno komuniciramo kako bi izrazili svoje potrebe, misli, osjećaje te kako bi sudjelovali u aktivnostima s drugima. Kada dijete ima teškoća u komunikaciji dolazi do frustracije i nepoželjnih ponašanja.

Potpomognuta komunikacija podrazumijeva potrebu za uvođenjem alternativnih načina komunikacije ili pojačavanje postojećih u slučajevima kada se komunikacijske potrebe ne mogu ostvariti pomoću govora. Cilj primjene nekog od oblika potpomognute komunikacije je ostvarenje funkcionalne i učinkovite komunikacije, sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima, učenje te integracija.

Potpomognutu komunikaciju može koristiti svaka osoba kojoj treba osigurati podršku u komunikaciji, jeziku, govoru ili čitanju i pisanju. Nekome je alternativni način komunikacije pomoćno sredstvo, a nekome jedini oblik komunikacije koji ima. Važno je pravovremeno prepoznati složene komunikacijske potrebe pojedinca i osigurati im odgovarajuću stručnu podršku.

Najčešća stanja koja zahtijevaju korištenje potpomognute komunikacije su:

• Poremećaj iz spektra autizma
• Genetski sindrom
• Cerebralna paraliza
• Intelektualne teškoće
• Oštećenja sluha
• Višestruke teškoće
• Traumatsko oštećenje mozga
• Moždani udar
• Neurodegenerativne bolesti

No, bitno je naglasiti kako potpomognuta komunikacija nije „rezervirana“ samo za određena stanja, već ona koristi i doprinosi razvoju svakog djeteta. Logopedi u svom radu svakodnevno koriste vizualnu podršku koja je sastavni dio potpomognute komunikacije. Primjerice, uz pomoć vizualne podrške (slike, simboli) potičemo upamćivanje novih informacija i sadržaja, širenje rječnika, razumijevanje pitanja i uputa te pravilno jezično izražavanje.

Stručnjaci koji rade s djecom koja imaju složene komunikacijske potrebe u terapiji koriste tehnike potpomognute komunikacije bez pomagala i s pomagalima. Tehnike potpomognute komunikacije koje ne zahtijevaju korištenje uređaja ili opreme su one kod kojih pojedinac koristi vlastito tijelo. Drugim riječima, korisnik se u svrhu komunikacije služi vokalizacijom, gestama i manualnim znakovima.

Tehnike potpomognute komunikacije pomagalima podrazumijevaju konkretne predmete, kartice s grafičkim simbolima, komunikacijske knjige te softverske programe (komunikatore).

Korištenje potpomognute komunikacije kod poremećaja iz spektra autizma

Velik broj korisnika nekog oblika potpomognute komunikacije su djeca i osobe s poremećajem iz spektra autizma obzirom da 25-30% osoba s poremećajem iz spektra autizma ne razvija govor u mjeri koja zadovoljava njihove komunikacijske potrebe. U logopedskoj terapiji koriste se razne tehnike potpomognute komunikacije koje uključuju vlastito tijelo poput gesta i manualnih znakova te pomagala kao što su kartice sa simbolima, komunikacijske knjige i softverski programi (komunikatori).
Komunikacijske knjige izrađuju se prema individualnim potrebama pojedinca te se velika pozornost stavlja na odabir i organizaciju rječnika unutar knjige. Obilježja osoba s poremećajem iz spektra autizma kao što su bolja obrada vizualnih informacija, interes za nežive predmete te preferiranje rutine olakšavaju uvođenje potpomognute komunikacije u njihov svakodnevni život zato što potpomognuta komunikacija zahtijeva konstantnu obradu vizualnih informacija te su simboli uvijek jednaki što je čini statičnom i predvidljivom.

Za kraj, važno je naglasiti kako potpomognuta komunikacija ne usporava i ne sprječava razvoj govora, već pospješuje jezično-govorni razvoj te smanjuje frustraciju. Također, potpomognuta komunikacija nije „rezervirana“ za određena stanja i teškoće, već može doprinijeti učenju i razvoju svakog pojedinca.

• Ostale objave

Razvojne prekretnice komunikacijskog i jezično-govornog razvoja kod djece

Razvojni miljokazi (ili razvojne prekretnice) odnose se na ključne faze u fizičkom, kognitivnom, socijalnom i emocionalnom razvoju djeteta. Predstavljaju skup funkcionalnih vještina koje većina djece može izvesti u određenom rasponu kronološke dobi. Razvojni miljokazi su od velikog značaja stručnjacima, ali i roditeljima kako bi mogli pratiti razvojni napredak svog djeteta, uočiti potencijalna kašnjenja ili teškoće te se obratiti stručnjaku.

Iako su razvojni miljokazi definirani dobnim okvirima, važno je napomenuti kako trenutak u kojem se određena vještina pojavi kod pojedinog djeteta može varirati.

Razvojni miljokazi definirani su unutar glavnih razvojnih područja pa tako razlikujemo miljokaze motoričkog, kognitivnog, socio-emocionalnog te komunikacijskog i jezično-govornog razvoja.

Razvojni miljokazi definirani su unutar glavnih razvojnih područja pa tako razlikujemo miljokaze motoričkog, kognitivnog, socio-emocionalnog te komunikacijskog i jezično-govornog razvoja.

Komunikacijski i jezično-govorni razvoj je proces koji se intenzivno razvija u predškolskom razdoblju. Određen je prepoznatljivim miljokazima koji se javljaju unutar očekivanih razdoblja te time olakšavaju prepoznavanje potencijalnih odstupanja.

Ukoliko roditelj uoči bilo koje odstupanje koje ga brine, važno je obratiti se logopedu, neovisno o dobi djeteta. Logoped je stručnjak koji će procijeniti djetetov komunikacijski i jezično-govorni razvoj te ukoliko je potrebno, uključiti dijete u sustav podrške.

• Ostale objave

Što trebamo znati o disleksiji?

Disleksija je specifična teškoća učenja koja uglavnom pogađa razvoj pismenosti i jezične vještine. Obilježena je teškoćama u fonološkoj obradi, brzom imenovanju, random pamćenju, brzini obrade i automatizaciji vještina koje nisu usklađene s ostalim kognitivnim sposobnostima.

Bitno je naglasiti kako je disleksija specifična teškoća učenja, odnosno, ne odnosi se na probleme s učenjem koji su primarno vezani uz intelektualne teškoće, motorička oštećenja, oštećenja vida ili sluha te nedostatnih edukacijskih poticaja.

Djeca i osobe s disleksijom pokazuju nesrazmjer između procijenjenih potencijala i stvarnog obrazovnog uspjeha.

Najčešći uzroci koji se mogu izdvojiti su:

• Genetički čimbenici
• Različitost u neurobiološkom funkcioniranju
• Specifične kognitivne sposobnosti i vještine (fonološke vještine, radno pamćenje)
• Perceptivne teškoće u vizualnom području
• Teškoće vezane uz stil učenja

Disleksija je prisutna od rođenja te je cjeloživotno stanje. Dakle, osoba ne može prevladati disleksiju, ali se sama dijagnoza različito manifestira s obzirom na dob. Istraživanja govore da oko 5-10% populacije ima disleksiju. Na manifestaciju simptoma uvelike utječu neverbalne vještine pojedinca, logopedska terapija te adekvatan oblik školovanja.

Obilježja disleksije u predškolskom razdoblju:

• Teškoće praćenja ritmičkih igara
• Otežano učenje pjesmica
• Sužen rječnik, otežano dozivanje riječi
• Teškoće s jezičnim izražavanjem
• Teškoće prepoznavanja slova, otežano pišu svoje ime
• Nerado slušaju priče i otežano odgovaraju na pitanja o priči

Obilježja disleksije u školskoj dobi:

• Teško prepoznaje i pamti slova
• Ne uspostavlja vezu glas-slovo
• Teško povezuje glasove i slogove u riječi
• Zrcalno pisanje
• Zamjene vizualno sličnih slova (b-d, n-u, a-o)
• U čitanju se javljaju zamjene slova (dabar-dobar), dodavanje slova (mrak-marak),
ispuštanje slova (bara=bra)
• Čitanje prema pretpostavci (polica-policija)
• Preskakanje reda tijekom čitanja
• Problem pravopisa u pisanju
• Otežano čitanje s razumijevanjem
• Problem s pisanjem diktata

Obilježja disleksije u odrasloj dobi:

• I dalje postoje teškoće u čitanju i potrebno je duže vrijeme za čitanje
• Problem s razumijevanjem pročitanog
• Teškoće s rasporedima
• Problem pri zapisivanju bilješki

Važno je naglasiti kako „različitost“ u načinu u obrade nosi i jake strane osoba s disleksijom. Osobe s disleksijom se često ističu svojom originalnošću i kreativnošću. Imaju dobar predodžbeni kapacitet te sposobnosti vizualizacije.
Zahvaljujući tim jakim stranama, osobe s disleksijom mogu biti uspješni inženjeri, arhitekti, grafički dizajneri, ali i menadžeri. Uvažavanje jakih strana od izuzetne je važnosti za izgradnju samopouzdanja kod osoba s disleksijom, a osobito u školskoj dobi.

• Ostale objave